Kako su se ženski i muški satovi razvijali u povijesti

Kad su u pitanju ženski i muški satovi, ta posljednja četvrtina sedamnaestog stoljeća poznata je kao zlatno doba engleske izrade satova, a najvrjednije linije satova danas potječu iz tog razdoblja. U silaznom redoslijedu, prva tri proizvođača općenito se smatraju Thomasom Tompionom, Danielom Quareom i Josephom Knibbom.

Do 1670-ih svi su ženski i muški satovi evoluirali u prepoznatljivo ono što nazivamo satovima s dugim kućištima, također poznatim kao stari satovi ili (u SAD-u) satovi s dugim kućištima. Očigledni sljedeći potez bio je staviti sve kazaljke u drvenu kutiju.

Prije nego su se počeli proizvoditi klasični ženski i muški satovi, postojali su satovi sa dugim koferima. Prve duge kofere imali su satovi sa 30-satnim mehanizmima i kućišta od običnog hrasta, ali ovi vrhunski proizvođači, koji su često radili za kraljevske kupce, brzo su razvili mnogo složenije mehanizme i kućišta.

Kako su se ženski i muški satovi razvijali u povijesti

Otkrili su da je relativno lako produžiti kretanje na 8 dana. Zatim su uspjeli izgraditi satove koji bi radili mjesec dana, a zatim čak i godinu dana, u suštini tako što su imali fenomenalno veliku težinu, koristeći remenice da maksimiziraju udaljenost putovanja i čineći sve komponente što je moguće preciznijim i sa niskim trenjem.

Još jedna velika inovacija ovog razdoblja kad su u pitanju ženski i muški satovi bilo je udaranje stalkom i pužem, koje se ponekad naziva samo hvatanjem nosača, koje je razvijeno oko 1675. Ovo se uvelike ne razlikuje od udaranja kotačićem, ali umjesto kotača s urezima ima zupčanik u obliku puža, koji je pričvršćen na voz za mjerenje vremena i tako se kreće neovisno o udarnom mehanizmu. Nosač se podiže i zatim pada na brijeg, pri čemu su viši sati unutarnji dijelovi spirale, što mu daje veću udaljenost za pad i tako više puta okreće klin. To je malo kompliciraniji mehanizam od kotačića za brojanje, ali velika je prednost što nikada ne bi trebao biti neusklađen. Kao i sve ostalo tako su i ženski i muški satovi imali svoju evoluciju kroz vrijeme.…

Koji muški satovi su u trendu

Danas muški satovi imaju svijetla pozornice osobito u draguljarnicama Tiffany. Upravo se ovaj brend nedavno restrukturirao i unijeli su dašak glamura u novu liniju satova visoke mode. Reklama im glasi „Nije to dućan tvoje mame“, ali da je barem moja mama mogla ikada kupovati tamo!
Morala sam pregledati njihovu ponudu satova i primijetila sam da bi mom karakteru više odgovarali muški satovi nego ženski. Njihovi muški satovi su zaista prekrasni, li i preskupi.

Kakav dizajn, da ti zastane dah! Materijali su čelik i kombinacije legura sa zlatom i srebrom. Ja bih si eventualno mogla priuštiti nešto ako bi mi nona u nasljedstvo ostavila imetak. Njihov najjeftiniji model bih mogla kupiti ako štedim jedno 2 godine. Poradi radoznalosti išla sam dalje u potragu za dostupnijim modelima i pronašla sam predivne stvari. Ovaj američki modni kreator je bio sjajan. I opet sam primijetila da su njihovi muški satovi ljepši od ženskih, no zašto je to tako, pitala sam se.

Valjda je to neka nova moda. Ženski satovi su maleni i starinski. Previše naglašavaju nježnu ruku, dok muški satovi imaju tako jednu elegantnu liniju i profinjenost.

Ovi su  trendovi sada u velikoj potražnji:
-sa sedefastom pozadinom sata, ali ona divna roza boje, dok su kod ženskih nekako sivkasti i neupadljivi,
-kožno remenje sata je svijetlo smeđe boje i brušeno, kao devina dlaka ili boja pijeska,
-dugmadi mehanizma su dorađeni bijelim detaljima kao od kamena ili bisera ili čak koraljnom  bojom (možda su i pravi),
-kopče su čeličnog ili srebrnkastog sjaja,
-mehanizam reklamiraju kao švicarski, a hvale se i dosezima auto industrije u ugradnji detalja,
-muški modeli su razvikani glumci koji nisu ljepotani, ali su specifične ljepote.
To zaista može biti šarmantno, jer imaju određenu karizmu koja im njihove nedostatke naglašava kao posebnosti i upravo su zato neodoljivo poželjni.


Zlato i satovi marke Darwil

Oduvijek sam volio starine, nešto što se izvlači iz starih kutija – pa su tako i satovi spali u tu kategoriju. Stoga ne čudi što volim i osobe koje vole i nose nešto iz naše prošlosti, a i satovi se tu ubrajaju. 

Ali jedni satovi se ističu u našoj prošlosti, a to su satovi Darwil. Sedamdesete i osamdesete godine su bile zlatno doba Darwila. To je vrijeme kada je najveća količina Darwila došla na naše tržište. 

Spominje se Trst kao mjesto kupovine, na tim nekim izletima gdje bi se odlazilo po zlatarnama i tu bi se kupovali i satovi, a ne samo nakit. Iako se Švicarska spominje kao mjesto podrijetla, ja mislim da je Darwil bio samo brend, a da je proizvodnja bilo nešto što se viđalo i kod drugih satova koji su bili slični i po obliku, manje-više isti ili slični, gdje su imali iste ili slične mehanizme i da se Darwil tu javio kao brend za satove koji su se pojavljivali u isto vreme kod drugih proizvođača. 

Ja imam jedan Cortebert koji ima isti mehanizam i isto kućište kao što ima Darwil. Dakle, mislim da je bio sklapan u Trstu, ali da je proizvodnja dijelova bila u Švicarskoj. To je bilo zlatno doba razvoja i ostalih robnih marki, pa su se tako i satovi Darwil strelovito razvijali. Ne vidim da je Darwil uveo neku inovaciju i da je izašao iz svojih okvira proizvodnje kako je izgledao sat kada su počeli i završili sa proizvodnjom, pa je cijeli taj period nešto gdje jednostavno nisu pratili dešavanja na tržištu i nisu dobivali povratne informacije. 

Sa druge strane rekao bih da je upitna kvaliteta jer nisu svi ti satovi bili jednako kvalitetni, npr. kućišta koji je na jednom nezavidnom nivou, pozlata je tanko urađena i veoma su nježni. Mehanizam je ok, dijelova ima, a i ne kvari se puno. Dakle najveća greška je što nisu postojale inovacije, nisu imali razvojni tim koji će sam sat i proizvodnju, oblik, mehanizam i ostalo dovesti na jedan viši nivo i pratiti globalni trend u tom trenutku.…